analiza svih školskih lektira
"Seobe" su složeni roman zasnovan na istorijskim, psihološkim, moralnim, nacionalnim, ratnim i antiratnim motivima.
U ovom romanu Crnjanski nam dočarava jedno istorijsko razdoblje, koje bi sigurno za nas ostalo neprimetljivo i neupadljivo za proučavanje,
da ga on nije oslikao u svom književnom delu.
On nam priča o srpskom narodu u 18 veku, koji živi severno od Save i Dunava a koji je tamo prebegao iz Srbije, zbog turske okupcije i zuluma, u hrišćansku Austrougarsku monarhiju.
Pod vlašću velike carevine, srpski narod je bio primoran da ratuje za interese te carevine, dok je očajnički nastojao da očuva svoj identitet i
maštao o svojoj slobodi i nezavisnosti da sam odlučuje o svojoj sudbini.
Naslov SEOBE odnosi se stalne selidbe jednog dela Srba,
koji su, najpre prilikom velikih seoba prebegli iz Turcima okupirane Srbije severno u Austrougarsku monarhiju, gde su onda kao najamnička vojska premeštani
u ratna područja da se bore za interese monarhije. Za vojnicima su često se, u ratna područja, selile i njihove porodice tako da su njihovi životi uvek bili obeleženi i
određeni seobama.
Crnjanski je kroz sudbinu glavnog lika, Vuka Isakoviča, opisao vojnički život srpskih ratnika. Austrougarski komesar, koji je njihov nadređeni pri slanju u novi rat
obraća im se rečima:
"Srbi najradije biraju posao vojnički pa zato..." oni im ga uvek daju.
Takođe se kaže da austrougarskoj carici, Mariji Tereziji ne mogu biti dragi pravoslavni šizmatici, koliko god bili
dobri ratnici, te da zato Vuk Isakovič i ostali trebaju da se pokrste, to jeste pređu u katoličku veru. Vuk Isakovič se tome opire
jer bi onda Srbi kao narod izgubili i svoj identitet.
"BESKRAJNI, PLAVI KRUG. U NJEMU ZVEZDA." Tako glasi najlepši i najpoznatiji početak od svih početaka u našim romanima. On označava ideal čoveka, njegovu nedostižnu želju o kojoj
stalno mašta. Za Vuka Isakoviča je to daleka Rusija, koju mu je putem pisama nahvalio jedan poznanik,
verovao je da bi on bi tamo on i njegov narod mogli da žive u miru, slobodani i od Turaka i od Austrijanaca. To je ono što mu je najviše trebalo.
Za njegovog brata Aranđela je to ljubav sa Dafinom, radi koje je hteo da ostavi trgovinu i lutanje po tuđim zemljama.
Pisac Miloš Crnjanski je i sam iskusio takvu sudbinu, kada je kao mladić tokom Prvog svetskog rata bio mobilisan od strane austrougarske vojske i bio poslat na istočni, galicijski front,
da tamo ratuje protiv bratskog ruskog naroda.
Upravo zato mu je uspelo da "Seobe" napiše kao vrlo realističan i karakterističan roman, koji se ubraja među najbolje u našoj književnosti.