analiza svih školskih lektira
Jedan siromašni starac koji se zove Santijago, lovi jednu lepu i veliku sabljarku u dubokim vodama na pučini kod Kube, u blizini grada Havane.
Teška borba starca sa ribom, koja traje tri duga dana, nije samo običan ribolov, ona predstavlja samu metaforu života. Poput starčeve borbe sa ribom,
čovekov život je takođe stalna borba. Za tu borbu potrebni su kao za ribolov: mudrost, hrabrost, strpljenje, iskustvo ali i sreća. Loveći ribu strac kaže:
"čovek nije stvoren za poraze."
Ipak, na kraju, kada savlada i ulovi ribu, stračeva pobeda je gorka jer mu je pojedu ajkule. Njegov ribolov je poput života, čine ga pobede i porazi. Ono što je
nesalomivo je čovekov duh, jer starac kaže da "čovek može biti uništen ali ne i pobeđen". Njegov optimizam ne opada ni nakon poraza jer tada kaže:
Nije strašno kad je čovjek pobeđen. Nikada nisam nisam pomislio da se poraz otrpi tako lako". Zbog toga je on optimističan i nakon teškog ribolova, koji ga je moga ubiti,
još ležeći iscrpljen u krevetu, sa dečakom Manolinom dogovara se o novom ribolovu na pučini mora.